Vol 2, No 9 2002 pp. 639-655
UDC 327(497)
THE SOCIOLOGY OF GLOBAL POLITICS
AND THE REGIONAL FUTURE OF THE BALKANS
Emilian Kavalski
Loughborough University, UK
Abstract. The current discourse of globalisation overlooks the nascent
interdependence of the world it helps create. The awareness of global society
posits a challenge to traditional identification. In the Balkans it has
introduced internal and internal divisions in order to achieve identity-security
and protection. However, this article explores recent scholarship into
the sociology of international relations, and suggests a possible model
for breaking-up with the present stasis of meaning in the region. The investigation
revisits and redefines the concept of order as a pattern of self-sustaining
predictability based on its three aspects: solidarity, regulation and security.
This exploration propounds neoliberal constructivism as the locution for
outlining Southeast European order as security community. The objective
of these theoretical considerations is to inform regional policy-taking
and decision-making with prospects from co-operation and community-building
in the process of accession to Euroatlantic structures (i.e. EU and NATO).
The viability of collective Balkan identity in this process can be maintained
by political imagination, a form of rhetorical praxis, which stands for
the representational force that regulates the security community. The implication
is that although today, the Southeastern Europe is a hackneyed term for
instability, the sociology of global politics offers an option for peaceful
coexistence in the region.
Key words: accession, Balkans, neoliberal constructivism,
networked polity, international order, political imagination, regionalism,
security community
SOCIOLOGIJA GLOBALNE POLITIKE I BUDUĆNOST
REGIJA NA BALKANU
Tekuća rasprava o globalizaciji previdja sve veću medjuzavisnost sveta
u čijem stvaranju učestvuje. Svest o globalnom društvu postavlja izazov
tradicionalnim definicijama. One su na Balkanu dovele do unutrašnjih podela
da bi se ostvarila bezbednost i zaštita identiteta. Medjutim, ovaj rad
istražuje noviju literaturu iz sociologije medjunarodnih odnosa i nudi
mogući model za otklanjanje sadašnjeg (značenjskog) zastoja u ovoj regiji.
Istraživanje ponovo obradjuje i redefiniše koncept poretka kao obrasca
samoodrživih predvidjanja zasnovanih na njegova tri aspekta: solidarnosti,
regulativnosti i sigurnosti. Ovaj rad predlaže neoliberalni konstruktivizam
kao način da se poredak u jugoistočnoj Evropi skicira kao zajednica sigurnosti.
Cilj ovih teoretskih razmatranja jeste da se procesi utvrdjivanja politike
i donošenja odluka u regionu prožmu mogućnostima koje proističu iz kooperacije
i izgradnje zajednice u procesu pristupanja evroatlantskim strukturama
(npr. EU i NATO). Održivost kolektivnog balkanskog identiteta u ovom procesu
može se izvesti putem političke imaginacije, oblika retorskog praxis-a,
koji označava reprezentacijsku silu koja reguliše zajednicu sigurnosti.
Implicira se da, mada danas jugoistočna Evropa predstavlja otrcan termin
za nestabilnost, sociologija globalne politike nudi moguću opciju za miroljubivu
koegzistenciju u ovoj regiji.
Ključne reči: pristupanje, Balkan, neoliberalni konstruktivizam,
mreža političkih tela, medjunarodni poredak, politička imaginacija, regionalizam,
zajednica sigurnosti
