Vol. 7, No 1, 2009 pp.37 - 43
UDC 796.422:612.744
Original empirical article

POSTURAL SWAY RESPONSE TO MAXIMAL EXERCISES WITH DIFFERENT FORMS OF MUSCLE CONTRACTION
Erika Zemková1, Dagmar Dzurenková2
1Dept. of Sports Kinanthropology, Faculty of Physical Education and Sport
2Dept. of Sports Medicine, Physiotherapy and Rehabilitation, Medical Faculty Comenius University, Bratislava, Slovakia
E-mail: zemkova@yahoo.com

Abstract. The study compares parameters of balance after treadmill upslope and level running involving different form muscle contraction. A group of 14 PE students (age 19.2 ± 2.9 years, height 180.0 ± 7.3 cm, weight 69.2 ± 8.4 kg) underwent in different days two stepwise exercise bouts on the treadmill. In both cases, an initial intensity of 5.6 km/h was increased by 1.2 km/h every 1.5 minute up to a maximum. However, during uphill running the slope of the treadmill was 15%. Duration of level running was longer compared to upslope running, on average 10 and 14 min, respectively. Thirty second before and two minutes after exercises the COP velocity was registered at 100 Hz by means of posturography system FiTRO Sway check based on dynamometric platform. While exercising and standing on stabilographic platform cardiorespiratory parameters were monitored by means of breath-by-breath system Spiroergometry CS 200. As intended, there was no difference in the peak of ventilation after upslope and level running (149.3 ± 13.1 l/min and 146.7 ± 12.6 l/min, respectively). Likewise, both exercises elicited similar heart rate (190.0 ± 11.1 bpm and 182.2 ± 8.9 bpm, respectively). Also sway velocity in an initial 5-second period of recovery did not differ after both exercises (37.2 ± 3.8 mm/s and 34.7 ± 3.1 mm/s, respectively). However, its longer readjustment to pre-exercise level was observed after uphill running compared to flat running. These differences after about 50 seconds of recovery were even significant (p ≤ 0.05). In both cases the values did not resume to baseline within examined two minutes after exercises. It may be concluded that postural sway is only slightly higher after upslope than level running but its readjustment to pre-exercise is substantially slower. Such longer balance impairment may be attributed mainly to difference in unique properties of predominant concentric than eccentric contractions.
Key words:  form of muscle contraction, level running, postural stability, upslope running

ODGOVOR TELESNOG NJIHANJA NA MAKSIMALNO VEŽBANJE SA RAZLIČITIM FORMAMA MIŠIĆNE KONTRAKCIJE
Studija upoređuje parametre ravnoteže nakon nagiba na tredmilu i trčanja po ravnom uključujući različite forme mišićne kontrakcije. Grupa od 14 studenata fizičkog vaspitanja (19.2 ± 2.9 godina, visina 180.0 ± 7.3 cm, težina 69.2 ± 8.4 kg) je učestvovala u različitim danima u dve etape vežbi na tredmilu. U oba slučaja, početni intenzitet od 5.6 km/h je povećan za 1.2 km/h svakog 1.5 minuta do maksimuma. Ipak tokom trčanja uz brdo nagib na tredmilu bio je 15%. Trajanje trčanja po ravnom je bilo duže u poređenju sa trčanjem pod nagibom, u proseku 10 i 14 minuta. Trideset sekundi pre i dva minuta posle vežbanja COP ubrzanje je registrovano na 100 Hz sa posturografskim sistemom FiTRO provere njihanja bazirano na dinamometričkoj platformi. Dok su vežbali i stajali na stabilografskoj platformi kardiorespiratorni parametri su praćeni sistemom udah-po-udah, sistemom Spiroergometrije CS 200. Kao što je i bila namera, nije postojala razlika u vrhuncu disanja nakon nagiba i trčanja po ravnom (149.3 ± 13.1 l/min i 146.7 ± 12.6 l/min). Isto tako, za vreme izvedenih vežbi dobijeni su slični srčani otkucaji (190.0 ± 11.1 bpm i 182.2 ± 8.9 bpm). Takođe brzina njihanja u početnom 5-sekundnom periodu oporavka nije se razlikovala nakon oba vežbanja (37.2 ± 3.8 mm/s i 34.7 ±3.1 mm/s). Ipak, njegovo duže prilagođavanje nivou pre vežbanja je uočeno nakon trčanja pod nagibom u poređenju sa trčanjem po ravnom. Ove razlike nakon oko 50 sekundi oporavka su bile značajnije (p 0.05). U oba slučaja vrednosti se nisu vratile na osnovnu liniju unutar pregledanih dva minuta nakon vežbanja. Može se zaključiti da je telesno njihanje malo veće nakon trčanja pod nagibom, nego trčanja po ravnom, ali njegovo  usaglašavanje na ono pre vežbanja je značajno sporije. Takvo duže pogoršavanje ravnoteže može da se pripiše samo razlikama u jedinstvenim osobinama predominantne koncentrične nego ekscentrične kontrakcije.
Ključne reči: forma mišićne kontrakcije, trčanje po ravnom, telesna stabilnost, trčanje pod nagibom