Vol.8, No 1, 2010 pp. 27 - 38
UDC 616.718.4 681.5.015

APPLICATION OF COMPUTER MODELS OF MITKOVIĆ SELFDYNABIZABLE INTERNAL FIXATOR IN REHABILITATION OF FEMUR TRAUMAS
Miroslav Trajanović1, Nikola Korunović1, Jelena Milovanović1, Nikola Vitković1, Milorad Mitković2
1Faculty of Mechanical Engineering Niš, University of Niš
2Faculty of Medicine and University Orthopaedic and Traumatology Clinic, University of Nis, Serbia
E-mail: korunovic.nikola@gmail.com
This paper deals with the use of computer aided technologies in orthopedics, especially concerning the application of Mitković selfdynamisable internal fixator to rehabilitation of human femur traumas. Unique place of Mitković fixator among other solutions is briefly explained, followed by description of steps through which CAD models of femur and implants are created. Those steps involve the use of medical imaging and polygonal model healing as well as surface and solid modeling. The rest of the paper is focused on two different applications of mentioned CAD models. On one hand, they are used in the application for planning of orthopedic operations, which has been developed by the authors. On the other, they serve as the basis for creation of finite element models, which may be used for optimization of implant design and its location on the bone.
Key words: implant, internal fixator, femur, finite element analysis (FEA), computed tomography (CT), operation planning, biomedical engineering

PRIMENA RAČUNARSKIH MODELA SAMODINAMIZIRAJUĆEG UNUTRAŠNJEG FIKSATORA PO MITKOVIĆU U SANIRANJU TRAUMA FEMURA
Ovaj rad bavi se primenom računarski podržanih tehnologija u ortopediji, na primeru upotrebe samo-dinamizirajućeg unutrašnjeg fiksatora Mitković u lečenju trauma humane butne kosti - femura. Najpre je ukratko objašnjeno jedinstveno mesto koje fiksator Mitković zauzima među ostalim sličnim rešenjima, nakon čega je dat opis koraka kroz koje su kreirani CAD modeli femura i implantata. Ovi koraci obuhvataju upotrebu slikovno-dijagnostičkih metoda, metoda “čišćenja” i “ozdravljivanja” poligonalnih modela kao i površinskog i zapreminskog modeliranja. Ostatak rada skoncentrisan je na dve različite primene pomenutih CAD modela. S jedne strane, oni se koriste u okviru računarske aplikacije za planiranje ortopedskih operacija koja je kreirana od strane autora. Sa druge, koriste se i kao osnova za kreiranje modela namenjenih analizi primenom metoda konačnih elemenata, čijom se upotrebom može vršiti optimizacija veličine fiksatora i njegovog položaja u odnosu na tretiranu kost.
Ključne reči: implantat, unutrašnji fiksator, femur, metod konačnih elemenata, kompjuterska tomografija, planiranje operacija, bioinženjering