Vol.12, No 3, 2005 pp. 130 - 134
UC 616.379-008.64:616.127-005.8

IMPACT OF DIABETES ON HEART RATE VARIABILITY AND LEFT VENTRICULAR FUNCTION IN PATIENTS AFTER MYOCARDIAL INFARCTION
Viktor Stoičkov, Stevan Ilić, Marina Deljanin Ilić, Aleksandar Nikolić, Vojislava Mitić
Institute for Prevention, Treatment and Rehabilitation of Rheumatic and Cardiovascular Diseases "Niška Banja", Niška Banja
E-mail: viktors@bankerinter.net 

Summary.  Coronary patients with diabetes are at high risk of cardiovascular events. Coronary disease in diabetic patients has a rapid and progressive course due to the synergic activity of hyperglycemia and other risk factors of coronary disease such as dyslipidemia, hypertension, obesity, and smoking. Diabetic autonomic neuropathy which first affects the vagal nerves contributes to the bad prognosis of coronary patients with diabetes. The best marker of the state of activity of the autonomic nervous system is heart rate variability, which is a predictor of cardiac mortality.
The aim of this study was to determine a possible influence of diabetes mellitus on the left ventricular function and the parameters of heart rate variability, as well as the relation between the left ventricular function and the parameters of heart rate variability in patients after myocardial infarction and diabetes.
We studied 141 patients after myocardial infarction in the sinus rhythm without AV blocks or branch blocks. Thirty-five patients had diabetes mellitus, and 106 did not. The average age of the patients was 58.82 years. Besides clinical examination and laboratory analyses, standard ECG, exercise test on a treadmill according to Bruce protocol, 24-hour holter monitoring, and echocardiographic examination were performed in each patient. Based on the holter record, the analysis of the heart rate variability was performed by software. Four parameters of the time domain heart rate variability were assessed: SDNN, SDANN, RMS-SD and NN > 50 ms.
Diabetic patients after myocardial infarction had a significantly lower values of the monitored parameters of heart rate variability, compared to those without diabetes (89.47 ± 30.82 vs. 103.28 ± 32.18 ms; p < 0.025 for SDNN; 28.50 ± 13.71 vs. 35.22 ± 12.42 ms; p<0.02 for RMS-SD; 77.26 ± 27.58 vs. 88.74 ± 30.58 ms; p < 0.05 for SDANN and 7.45 ± 8.63 vs. 11.07 ± 9.08 ms; p < 0.05 for NN > 50 ms). Diabetics also had significantly lower values of LVEF (49.19 ± 8.01 vs. 52.84 ± 11.24 %; p < 0.05) and significantly higher values of LVESd (39.39 ± 4.82 vs. 37.03 ± 6.18 mm; p<0.025), as well as a higher degree of the left ventricle diastolic dysfunction, compared to non-diabetics (0.82 ± 0.18 vs. 0.91 ± 0.21; p<0.02 for ratio E/A and 183.52 ± 47.29 vs. 214.32 ± 46.15; p < 0.005 for Dt). The study showed that there is a significant positive correlation of SDNN values and SDANN with LVEF (r = 0.510; p < 0.01 for SDNN and r = 0.569; p < 0.01 for SDANN) and a significantly negative correlation with LVESd (r = -0.361; p < 0.05 for SDNN and r = -0.364; p < 0.05 for SDANN), while with LVEDd the correlation did not reach the level of significance in diabetic patients after myocardial infarction. The values of parameters RMS-SD and NN > 50 ms did not correlate significantly with LVEF or the internal dimensions of the left ventricle in diabetics after myocardial infarction.
The study demonstrated diabetic patients who suffered myocardial infarction have significantly lower values of the parameters of heart rate variability, significantly lower values of LVEF and significantly higher values of LVESd, as well as a higher degree of the left ventricle diastolic dysfunction, compared to non-diabetics. The study showed that there is a significant positive correlation of SDNN and SDANN values with LVEF and a significant negative correlation with LVESd in diabetics who suffered myocardial infarction.
Key words: Heart rate variability, left ventricle function, myocardial infarction, diabetes mellitus

UTICAJ DIJABETESA NA VARIJABILNOST FREKVENCIJE SRČANOG RADA I FUNKCIJU LEVE KOMORE U BOLESNIKA SA PREŽIVELIM INFARKTOM MIOKARDA
Kratak sadržaj: Koronarni bolesnici sa dijabetesom su na visokom riziku od kardiovaskularnih događaja. Koronarna bolest u dijabetičara ima ubrzan, progresivni tok usled sinergističkog delovanja hiperglikemije i drugih faktora rizika koronarne bolesti, kao što su dislipidemija, hipertenzija, gojaznost i pušenje. Lošoj prognozi koronarnih bolesnika sa dijabetesom doprinosi i dijebatesna autonomna neuropatija koja prvo zahvata parasimpatikus. Najbolji marker stanja aktivnosti autonomnog nervnog sistema je varijabilnost frekvencije srčanog rada, koja je nezavisni prediktor kardijalnog mortaliteta.
Cilj rada je da se utvrdi uticaj dijabetes melitusa na funkciju leve komore i parametre varijabilnosti frekvencije srčanog rada, kao i odnos funkcije leve komore i parametara varijabilnosti frekvencije srčanog rada kod bolesnika sa preživelim infarktom miokarda i dijabetesom.
Studijom je obuhvaćen 141 bolesnik koji je preživeo infarkt miokarda, u sinusnom ritmu bez AV blokova i blokova grana. Sa dijabetes melitusom bilo je 35 bolesnika, a 106 je bilo bez dijabetesa. Prosečna starost ispitanika iznosila je 58,82 godine. Ispitanicima je pored kliničkog pregleda i laboratorijskih analiza urađen standardni EKG, test fizičkim opterećenjem na pokretnoj traci po Bruce-ovom protokolu, 24-časovni holter monitoring i ehokardiografski pregled. Iz holterskog zapisa softverski je vršena analiza HRV. Analizirana su četri parametra vremenske analize HRV: SDNN, SDANN, RMS-SD i NN > 50ms.
Bolesnici sa preživelim infarktom miokarda i dijabetesom imali su značajno manje vrednosti praćenih parametara HRV u odnosu na one bez dijabetesa (89,47 ± 30,82 : 103,28 ± 32,18 ms; p < 0,025 za SDNN; 28,50 ± 13,71 : 35,22 ± 12,42 ms; p < 0,02 za RMS-SD; 77,26 ± 27,58 : 88,74 ± 30,58 ms; p < 0,05 za SDANN i 7,45 ± 8,63 : 11,07 ± 9,08 ms; p < 0,05 za NN > 50 ms). Takođe, bolesnici sa dijabetesom imali su značajno manje vrednosti LVEF (49,19 ± 8,01 : 52,84 ± 11,24 %; p < 0,05), a značajno veće vrednosti LVESd (39,39 ± 4,82 : 37,03 ± 6,18 mm; p < 0,025), kao i veći stepen dijastolne disfunkcije leve komore u odnosu na one bez dijabetesa (0,82 ± 0,18 : 0,91 ± 0,21; p < 0,02 za odnos E/A i 183,52 ± 47,29 : 214,32 ± 46,15; p < 0,005 za Dt). Studija je pokazala da postoji značajna pozitivna korelacija vrednosti SDNN i SDANN sa LVEF (r = 0,510; p < 0,01 za SDNN i r = 0,569; p < 0,01 za SDANN), a značajna negativna korelacija sa LVESd (r = -0,361; p < 0,05 za SDNN i r = -0,364; p < 0,05 za SDANN), dok sa LVEDd korelacija nije dostigla nivo značajnosti, kod bolesnika sa preživelim infarktom miokarda i dijabetesom. Vrednosti parametara RMS-SD i NN > 50 ms nisu značajno korelisale sa LVEF i unutrašnjim dimenzijama leve komore kod bolesnika sa preživelim infarktom miokarda i dijabetesom.
Studija je pokazala da bolesnici sa preživelim infarktom mikarda i dijabetesom imaju značajno manje vrednosti parametara varijabilnosti frekvencije srčanog rada i vrednosti LVEF, značajno veće vrednosti LVESd, kao i značajno veći stepen dijastolne disfunkcije leve komore, u odnosu na one bez dijabetesa. Postoji značajna pozitivna korelacija parametara SDNN i SDANN sa LVEF, a značajna negativna korelacija sa LVESd u bolesnika sa preživelim infarktom mikarda i dijabetesom.
Ključne reči: Varijabilnosti frekvencije srčanog rada, funkcija leve komore, infarkt miokarda, dijabetes melitus