Vol. 8, No 1, 2001 pp. 59 - 62
UC  616.379 
PLASMA AND URINE PC-1 ACTIVITY IN TYPE 2 DIABETICS
TREATED WITH METFORMIN
Vladisav Stefanović, Maja Milojković, Marina Mitić-Zlatković, Slobodan Antić, Mileva Ivić, Predrag Vlahović
Institute of Nephrology and Hemodialysis, Faculty of Medicine, Niš
Institute of Pathophysiology, Faculty of Medicine, Niš
Faculty of Occupational Safety, University of Niš
Clinic of Endocrinology, Diabetes and Metabolic Disorders, Faculty of Medicine, Niš, Yugoslavia

Summary. The plasma cell differentiation antigen (PC-1) is an inhibitor of insulin receptor tyrosine kinase activity and is a major factor of insulin resistance in patients with type 2 diabetes mellitus. We have studied lymphocyte PC-1 (ecto-alkaline phosphodiesterase I, APD I) in obese type 2 diabetics, as well as plasma level and urinary excretion of PC-1. Fifteen patients (8 female, 7 male) with a BMI 34.11+3.37 kg/m2, were studied before and after 3 months of metformin (1000 mg b.i.d.) treatment. Lymphocyte PC-1 in patients with type 2 diabetes was markedly increased, and metformin treatment brought it to the level slightly over control. Plasma PC-1 was significantly reduced after metformin treatment, from 37 to 14 mU/L. However, urinary excretion of PC-1 was not changed by metformin treatment. A highly significant correlation between lymphocyte and plasma PC-1 was obtained (r = 0.909 and 0.529, before and after metformin treatment, respectively). Glucoregulation was found improved by metformin treatment as the mean glycosylated hemoglobin was found decreased from 8.15 before to 7.07% after therapy with metformin. In conclusion, an increased lymphocyte PC-1 activity and its reversal by metformin treatment were demonstrated in obese type 2 diabetics. Plasma PC-1 activity was found also decreased after metformin treatment and correlated significantly with lymphocyte PC-1 activity. Urine PC-1 was not found to correlate with lymphocyte PC-1. A high correlation of plasma and lymphocyte PC-1 before metformin treatment should be evaluated for using plasma PC-1 in demonstration of insulin resistance in type 2 diabetics. Plasma but not urine PC-1 correlates with insulin resistance in obese type 2 diabetes mellitus.
Key words: PC-1, Type 2 diabetes, insulin resistance, metformin

AKTIVNOST PC-1 U PLAZMI I URINU PACIJENATA SA TIPOM 2
DIJABETES MELITUSA TRETIRANIH METFORMINOM
Kratak sadržaj: Plazma-ćelijski antigen (PC-1) je inhibitor tirozin-kinazne aktivnosti insulinskog receptora i jedan od važnih faktora u nastanku insulinske rezistencije u pacijenata sa tipom 2 dijabetes melitusa. Predmet ovog istraživanja bilo je određivanje aktivnosti limfocitnog PC-1, kao i nivoa PC-1 u plazmi i urinu gojaznih tip 2 dijabetičara. Ispitivano je 15 pacijenata (8 žena i 7 muškaraca) pre i posle tromesečne terapije metforminom (1000 mg dnevno podeljeno u dve doze per os). U studiju su uključeni gojazni tip 2 dijabetičari čiji je indeks mase tela na početku ispitivanja bio 34,11+3,37 kg/m2. Limfocitni PC-1 u pacijenata sa tipom 2 dijabetesa bio je značajno povišen, da bi nakon terapije metfominom došlo do njegovog smanjenja na vrednosti bliske normalnim. Tretman metforminom signifikantno je smanjio nivo PC-1 u plazmi, sa 37 na 14 mU/L. Vrednosti PC-1 u urinu, međutim, nisu se značajno promenile tokom terapije. Utvrđena je visoko signifikantna korelacija između vrednosti PC-1 u plazmi i limfocitima (r = 0,909 pre terapije, a r = 0,529 posle terapije metforminom). Efekat metformina na stanje glikoregulacije bio je povoljan (srednja vrednost glikoziliranog hemoglobina smanjila se sa 8,15 pre na 7,07% posle terapije). Rezultati dobijeni ispitivanjem gojaznih tip 2 dijabetičara uključenih u studiju pokazuju značajno povišene početne vrednosti limfocitnog PC-1, kao i njihovo smanjenje na vrednosti bliske normalnim nakon terapije metforminom. Tromesečna terapija metforminom dovela je, takođe, do sniženja vrednosti PC-1 u plazmi, dok promene PC-1 u urinu nisu bile značajne. Nađena je visoko signifikantna korelacija vrednosti PC-1 u plazmi i limfocitima, a nema značajne korelacije između urinarnog i limfocitnog PC-1. Visoku korelaciju vrednosti PC-1 u plazmi i limfocitima pre lečenja metforminom treba dalje ispitivati da bi se PC-1 u plazmi mogao koristiti pri identifikaciji insulin-rezistentnih tip 2 dijabetičara. Zaključeno je da u gojaznih bolesnika sa tipom 2 dijabetesa nivo PC-1 u plazmi a ne PC-1 u urinu korelira sa prisustvom insulinske rezistencije.
Ključne reči: PC-1, tip 2 dijabetes melitusa, insulinska rezistencija, metformin