Vol.7, No 1, 2000 pp. 62 -69
UC 612.17;616.12
HEPARIN REBOUND PHENOMENON IN ACUTE CORONARY SYNDROMES: ADVANTAGE OF LOW MOLECULAR WEIGHT HEPARINS
Goran Koraćević, Sladjana Andrejević, Dejan Sakač, Zoran Stanojević, Srdjan Stefanović,
Jovan Antović, Danijela Miković, Ankica Jelenković
Department for Cardiovascular Diseases, Clinical Center, and Institute of Pharmacology,
University School of Medicine, Niš, Yugoslavia

Summary. Heparin rebound phenomenon was named to illustrate unstable angina pectoris (UAP) reactivation after stopping heparin. Reinfarction clustering, as well as sharp increase of both thrombin production and activity in the early hours after heparin abandoning have been described (after thrombolysis), which has been partially attributed to heparin rebound.
The aim of the study was to show importance of problem of heparin rebound, to suggest possible directions of its avoidance and to present our own initial results with low molecular weight heparin (LMWH) Nadroparin in this context, because data on these topics have been completely lacking in our literature. Total number of pts analyzed was 45 (27 men, 18 women), average age 59.4 ? 4.3, all of them with gastric protection with H2 blocker.
With close inhospital follow-up there was no heparin rebound phenomenon had negative result found, which might be related to the solid duration of therapy. In addition to careful heart rate and blood pressure control, adequate antithrombin therapy seem to improve their prognosis. Side effects were only minor haemorrhages: 5 injection site ecchymoses and 1 gingival haemorrhage, while 39 pts experienced no manifest bleeding, including 9 pts with ulcer history. There are some practical suggestions to reduce heparin-rebound phenomenon: 1) to decrease prothrombotic tendencies in the blood, unrelated to heparin; 2) to improve therapy with standard heparin and to 3) to use newer antithrombotic drugs.
We conclude that prevalence of heparin rebound can be lowered probably with adequate duration and dose of standard and LMWH, together with other suggested actions to decrease coagulation and platelet activation. Literature and own data suggest low incidence of heparin rebound phenomenon with enough long LMWH usage. They may be given with easily, with low bleeding rates, and without a need for aPTT monitoring. Thus, LMWHs for a few weeks seems justified in pts at high rethrombosis risk.
Key words: Low molecular weight heparin, heparin, rebound, acute myocardial infarction, unstable angina

FENOMEN "USKRAĆIVANJA" HEPARINA U AKUTNIM
KORONARNIM SINDROMIMA: PREDNOST NISKOMOLEKULSKOG HEPARINA

Kratak sadržaj: Fenomen "uskraćivanja" ("rebound") je tako nazvan da ilustruje APNS reaktivaciju nakon prestanka primene heparina. Opisano je grupisanje reinfarkta i oštar porast stvaranja i delovanja trombina u prvim časovima nakon obustave heparina (nakon trombolize), što se delimično pripisuje heparin "rebound" efektu.
Cilj studije je bio da ukaže na značaj malo poznatog problema uskraćivanja heparina, da sugeriše moguće puteve za njegovo izbegavanje i da prikaže sopstvene početne rezultate sa niskomolekulskim heparinom nadroparinom u tom kontekstu, jer podaci o tim temama kompletno nedostaju u našoj literaturi. Ukupni broj analizovanih pacijenata bio je 45 (27 muškaraca, 18 žena), prosečne starosti 59,4 ? 4,3 g, a svi su primali H2 blokator u cilju zaštite želuca.
Preciznim praćenjem nije nadjen heparin "rebound" fenomen, što može biti povezano sa dužinom terapije. Uz pažljivu kontrolu srčane frekvence i krvnog pritiska tokom hospitalnog praćenja, adekvatna antitrombinska terapija izgleda da je poboljšala njihovu prognozu. Neželjeni efekti bili su minorne hemoragije: u 5 bolesnika ekhimoze na mestu uboda injekcije u jednog gingivalna hemoragija, dok 39 pacijenata nije imalo krvarenje, uključujući devet sa anamnezom ulkusa. Ima praktičnih sugestija da se smanji fenomen uskraćivanja heparina: 1) da se smanje protrombotske tendencije u krvi, nevezane za heparin; 2) da se popravi terapija standardnim heparinom i 3) da se koriste noviji antitrombotski lekovi.
Zaključujemo: Prevalenca fenomena "uskraćivanja" heparina verovatno se može smanjiti adekvatnim trajanjem i dozom standardnog i niskomolekulskog heparina, uz druge sugestije da se redukuje aktivacija koagulacije i aktivacije trombocita. Literaturni i sopstveni podaci ukazuju na malu incidencu heparin rebound fenomena sa dovoljno dugom primenom niskomolekulskih heparina. Oni se mogu lako davati, uz mali procenat krvarenja, a bez portebe za aPTT monitoring. Znači, višenedeljna terapija niskomolekulskim heparinom izgleda da je opravdana u pacijenata koji su na visokom riziku za retrombozu.
Ključne reči: Niskomolekulski heparin, heparin, rebound, akutni infarkt miokarda, nestabilna angina