Vol.7, No 2, 2009 pp. 201 - 207
UDC 821.111.09
SILENCE OF THE OTHER IN MODERN BRITISH FICTION
Marija Knežević, Milena Mrdak
Faculty of Philosophy, Niksic, Montenegro
E-mail: marijak@t-com.me
This paper assumes that fictional treatment of the Other in modern British literature mirrors the particular moment of British social and political history when the decline of its colonial powers relativized its imperialistic values. Facing specific realities of the foreign places, the great British travellers and writers under consideration, Joseph Conrad, Edward Morgan Forster, and David Herbert Lawrence, explicitly questioned the paternalistic discourse of their compatriots. Besides, their works share an acute modernist awareness of the precarious nature of interpretation. To trace their hermeneutic hesitations, we will focus on depiction of geographical as amoral phenomena. In all the three cases descriptions are obscure, characterised by semantic and aesthetic underdevelopment, i.e. with the repetition of instances where the choice of modifiers needs subsume negation. However, if these narratives are obscure, considering that the most frequent modifiers they use, and/or are powerless to avoid, belong to the semantic scope of "unknown," "dark," "formless" or "empty," it is not to deny meaning to the entity observed but to denounce the inherited means of expression.
Key words: Imperialism, others, epistemological dilemma, hermeneutic hesitation, geographical space.
ĆUTANJE DRUGOG U SAVREMENOJ BRITANSKOJ KNJIŽEVNOSTI
Analizirajući semantički i naratološki sadržaj pojedinih tekstova moderne engleske proze, dolazimo do zaključka da se u slučajevima naglašenog tretmana drugog jasno ogleda onaj društveni i istorijski trenutak u kome se relativizacija britanskih vrijednosti realizuje paraleleno sa slabljenjem imperijalističke moći. Susret sa stranim mjestom i svjesnost specifičnosti njegovih realija, velike engleske putnike i pisce, poput Džozefa Konrada, Edvarda Morgana Forstera i Dejvida Herberta Lorensa, tjera na promišljanje diskursa svojih zemljaka kao paternalističkog i imperijalističkog, te na razvoj epistemološke dileme tipične za engleski modernizam.
Iako iznikla iz pera različitog senzibiliteta, djela koja su predmet analize ovog rada dijele akutnu modernističku svjesnost varljive prirode interpretacije, moći teksta da ustanovi, kako je govorio Edvard Said, ne samo vokabular na osnovama kojeg će se razviti znanje o predmetu kojim se tekst bavi već i da kreira samu pojavnost koju nastoji da opiše. Krećući se tragovima hermeneutičkog oklijevanja tekstova navedenih engleskih modernista, ovaj rad se fokusira na prikaz geografskog kao amoralnog i ideološki neutralnog fenomena. Ipak, u sva tri slučaja, opise karakteriše semantička i estetska nerazvijenost, kao i insistiranje na neophodnosti odabira modifikatora koji pretpostavlja negaciju. Međutim, njihova eliptičnost, koja proizilazi iz frekventnosti atributa koji se kreću u semantičkom domenu "nepoznatog", "mračnog", "bezobličnog" ili "praznog", nema za cilj odricanje značenja entitetu koji razmatraju, već upravo naglašava neprikladnost naslijeđenog sredstva izraza koji ne uspijevaju izbjeći.
Relativizacija jezika i značenja vodi tekstualnom promišljanju sopstva putnika, posmatrača i pripovjedača.
Ključne reči: imperijalizam, drugi, epistemološka dilema, hermeneutičko oklijevanje, geografski prostor
