Vol.3, No 2, 2005 pp. 243 - 257
UDC 81:78

MUSICOLINGUISTICS – FROM A NEOLOGISM
TO AN ACKNOWLEDGED FIELD
Mihailo Antović
Department of English, Faculty of Philosophy, University of Niš

This paper aims to give an overview of the expanding interdisciplinary branch of cognitive science in which music psychology and cognitive / generative linguistics overlap. The field, sometimes labelled 'musicolinguistics', aims to describe a number of phenomena in music perception within the linguistic epistemological framework and methodological apparatus. The discussion first introduces the precursors of the discipline, from the earlier musico-theoretical, aesthetic and psychological schools, such as Schenker, Cooke, or Langer. Further text covers the research of properties common to language and music dominant in the period of the Chomskyan revolution of the late twentieth century. Approaches of Bernstein, Keiler, Lerdahl and Jackendoff are analyzed, followed by attempts at empirical confirmation – psychological and neurophysiological. The final section of the paper concentrates on present dilemmas in the domain, where the issue of biological foundations of music and language is once again raised. The conclusion points to a possible reconciliation within the new approach in cognitive science applicable to both language and music, known as optimality theory.
Key words: music, language, musicology, linguistics, cognition

MUZIKOLINGVISTIKA – OD NEOLOGIZMA
DO PRIZNATE DISCIPLINE
Cilj ovoga rada je da ponudi pregled sve razvijenije multidisciplinarne grane kognitivnih nauka u kojoj se preklapaju oblast psihologije muzike i kognitivne / generativne lingvistike. Ova naučna oblast, ponegde poznata kao 'muzikolingvistika', pokušava da opiše više fenomena u percepciji muzike pomoću lingvističkog epistemološkog okvira i metodološkog aparata. U diskusiji se najpre govori o prethodnicima ove discipline, iz ranijih teorijsko-muzičkih, estetičkih i psiholoških škola, poput Šenkera, Kuka ili Langer. Tekst zatim daje pregled istraživanja svojstava zajedničkih jeziku i muzici iz perioda čomskijanske revolucije kraja dvadesetog veka. Analiziraju se pristupi Bernštajna, Kajlera, Lerdala i Džekendofa, a zatim se iznose podaci o pokušajima empirijske provere – psihološkim i neurofiziološkim. Završno poglavlje rada usmerava se ka današnjim dilemama u ovoj oblasti, gde se još jednom ističe pitanje bioloških osnova muzike i jezika. Zaključak ukazuje na moguće pomirenje u okviru novog pristupa u kognitivnim naukama jednako primenljivog na jezik i muziku – teorije optimalnosti.
Ključne reči: muzika, jezik, muzikologija, lingvistika, kognicija