Vol.3, No 1, 2004 pp. 111 - 121
UDC 821.111-31.09

THE KNIFE, THE STING AND THE TOOTH:
MANIFESTATIONS OF SHADOW IN THE LORD OF THE RINGS
Nataša Tučev
University of Niš, Faculty of Philosophy
Archetypal analysis of Tolkien's narrative points to the centrality of the motif of shadow, a mythological term adopted by Jung to refer to undesirable and suppressed aspects of both the personal and collective psyche. The paper focuses on Tolkien's treatment of this motif with a view to exposing cultural and anthropological implications of his work, as well as his concept of personal growth, as exemplified by his protagonist Frodo. It is demonstrated that the collective shadow contents of Tolkien's imaginary universe, which is predominantly patriarchal, originate in the projection of Thanatos and the hostility towards the daemonic, orgiastic (and hence disruptive) elements of the feminine. At the personal level, however, Tolkien is more hopeful and examines the prospect of integrating the shadow through the complex dynamic evolving between Frodo and Gollum as his Other. The process whereby this integration is achieved is gradual and the psychological experiences it entails - withdrawing projections, relinquishing the ideological constructs which justify animosity towards the Other, and recovering wholeness by recognizing the disowned portion of the Self - may all be discerned in Tolkien's novel.

NOŽ, ŽAOKA I ZUB:
MANIFESTACIJE SENKE U GOSPODARU PRSTENOVA
Sa stanovišta arhetipske analize, za razumevanje Tolkinovog romana od suštinskog je značaja proučiti motiv senke. Ovaj mitološki termin u Jungovim teorijama označava nepoželjne ili potisnute sadržaje individualne, kao i kolektivne psihe. Razmatrajući Tolkinovu obradu motiva senke, rad ukazuje na kulturološke i antropološke odrednice njegovog dela, kao i na piščevo viđenje mogućnosti za razvoj pojedinca, što se u romanu najbolje oslikava na primeru protagoniste Froda. Kada je reč o kolektivnoj senci, njeno izvorište u Tolkinovom univerzumu treba tražiti u projekciji Tanatosa i neprijateljskom odnosu prema demonskim, orgijastičkim aspektima ženskog principa, koji podrivaju identitet patrijarhalnog muškarca. Najviše nade, međutim, Tolkin polaže u napore pojedinca da senku integriše na ličnom planu, što se u romanu istražuje kroz složenu dinamiku odnosa između Froda i Goluma, koji simbolizuje njegovo Drugo.Postepeni proces integracije i psihološka iskustva koja taj proces nalaže - povlačenje projekcija, odbacivanje ideoloških konstrukcija koje opravdavaju neprijateljstvo prema Drugom, i  ponovno prisvajanje odrečenih aspekata Jastva - predstavljeni su kroz fabulu Tolkinovog dela.